Radnice i radnici,

sretan vam 1. Maj

Sretan » Praznik Rada «

Historijat Prvog Maja

      PRVI MAJ^[1], meðunarodni praznik rada, borbeni dan solidarnosti proletarijata i radnih ljudi cijelog svijeta.

Proslava Prvog maja historijski je vezana uz veli­ki ?trajka?ki pokret koji se razvio u USA osamdesetih godina pretpro?log stoljeæa i koji je dostigao najveæi razmah 1. maja 1886, kad je u Chicagu stupilo u ?trajk 40.000 radnika. Na mitingu, na kojem su rad­nièke voðe istakle zahtjeve simbolizirane u tri osmice (osam sati rada, osam odmora i osam kulturnog uzdi­zanja), do?lo je do oru?anog napada na ?trajka?e i policija je ubila ?est a ranila oko pedeset radnika. Velik broj demonstranata bio je uhap?en, a rukovo­dioci ?trajka izvedeni su pred sud. Otpoèela je »najmonstruoznija karikatura pravde, koja se ikad mogla vidjeti pred jednim amerièkim sudom« (Morris Hilquit: History of Socialism in the United States). Na smrt osuðeno pet radnièkih voða, a trojica na dugo­godi?nju robiju.

      Na Prvom kongresu Druge internacionale 1889. odluèeno je da se svake godine, u spomen na èika?ko krvoproliæe, odr?e toga dana masovne radnièke de­monstracije. »Potrebno je« ? ka?e se u tom mani­festu ? »da se u odreðen dan organizira velika me­ðunarodna demonstracija, i to tako da toga dana isto­dobno u svim zemljama i svim gradovima radnici upute dr?avnim vlastima zahtjeve da se uvede osmosatni radni dan«. Ali veæ godine 1890. Prvi maj se ne slavi samo u znaku borbe za osmosatni radni dan, veæ proslave u mnogim zemljama poprimaju karak­ter opæe manifestacije klasne solidarnosti radnièke klase. U Parizu je te godine prisustvovalo demonstra­cijama gotovo 100.000 radnika, u Marseilleu 50.000, beèki proletarijat odr?ao je 60 skupova kojima je pri­sustvovalo 40.000 radnika, a 50.000 radnika nosilo je crvene zastave u Budimpe?ti. Demonstracije su odr­?ane i u Pragu, Brnu, Bukure?tu i Zûrichu. U Engleskoj Prvi maj proslavlja vi?e od 200.000 radnika i Engels pi?e u povodu tih manifestacija: »To je na?a prva pobjeda u Londonu, koja pokazuje da sada mase idu za nama«. 1891. proslave u Italiji, Belgiji, Mad?ar­skoj, ?panjolskoj, Holandiji, Njemaèkoj i Engleskoj poprimaju i karakter politièki organizirane borbe radnièke klase, pale su policijske kasarne i dolazi do masovnih oru?anih sukoba.

1891. na kongresu Druge internacionale vodila se borba izmeðu oportunistièkog i revolucionarnog krila o karakteru i danu odr?avanja prvomajskih proslava. Delegati iz Njemaèke i Engleske inzistirali su da se radnièki dan slavi prve nedjelje u mjesecu maju, ?io je u stvari znaèilo odbacivanje ?trajkova i samim tim slabljenje klasne borbe proletarijata. Na kraju kon­gresa prihvaæena je rezolucija koja se donekle zasnivala na Bebelovom kompromisnom prijedlogu: »Da se taj praznik mora provoditi kao dan odmora, uko­liko uvjeti u dotiènoj zemlji omoguæuju takve pro­slave«. Bez obzira na taj ustupak u Bruxellesu, koji je kritizirao i Engels, proslave Prvog maja u svijetu sve vi?e povezuju ekonomske i politièke zahtjeve radnièke klase, te se uz osmosatno radno vrijeme i poveæanje nadnica istièu u prvi plan i zahtjevi za opæim pravom glasa i garantiranjem osnovnih politiè­kih sloboda. Daljnje pro?irivanje i revolucioniranje sadr?aja proslave Prvog maja povezano je uz 1893. godinu, kad su na kongresu u Zûrichu ponovo pokre­nute op?irne diskusije o cilju i karakteru tih manifes­tacija. Bez obzira na stavove austrijskih predstavnika (koji su smatrali da Prvom maju ne treba dati politiè­ki karakter) i Bebela (da prilikom proslave Prvog maja ne treba obustaviti rad) donesena je rezolucija da proslava Prvog maja, kao dana borbe za osmosatni radni dan, treba ujedno da bude i manifestacija »Èvr­ste volje radnièke klase da socijalnom revolucijom ukloni klasnu razliku i tako poðe putem koji vodi do mira unutar svakog naroda i do meðunarodnog mi­ra«. I Amsterdamski kongres Druge internacionale (1904) istièe, uz poziv na »zakonsko uvoðenje osam satnog radnog dana«, i potrebu demonstriranja »za klasne zahtjeve proletarijata i za svjetski mir«. Iz godine u godinu prvomajske proslave, u ovisnosti od plime i oseke u meðunarodnom radnièkom pokretu, izrastaju u sna?ne proteste protiv kapitalistièke eks­ploatacije i sve vi?e postaju borbene smotre proleterskih i ostalih progresivnih snaga u svjetskim razmjerima. Poslije pobjede Oktobra u zemlji sovjeta prvomajske proslave dobivaju karakter opæenarod­nog praznika rada.

Uvidjev?i sve jaèu snagu i znaèenje prvomajskih manifestacija, mnoge kapitalistièke, pa èak i fa?istiè­ke, zemlje i vlade, u nemoguænosti da se suprotstave sveopæoj te?nji radnika da na taj dan izraze svoju borbenu spremnost, samo progla?avaju Prvi maj slu?­benim praznikom, u nadi da æe na taj demago?ki na­èin zaslijepiti radnièku klasu, paralizirati, umiriti i kanalizirati njene zahtjeve i proteste. No fraze o »bri­zi za radnike«, provoðene uz najbeskrupulozniji teror nad radnicima i progresivnim snagama èitavog dru?­tva, nisu mogle ostaviti dubljeg odjeka u revolucio­narnoj svijesti svjetskog proletarijata. Zahtjevi rad­nièke klase, koji su isticani na mnogobrojnim prosla­vama Prvog maja od 1890. bogatili su se, mijenjali i pro?irivali u ostvarivanju jednog jedinstvenog, bitnog cilja: osloboðenja radnièke klase od svih oblika ka­pitalistièke eksploatacije. Zahvaljujuæi osamdesetogodi?njoj borbi, proletarijat je postigao ne samo ozakonjenje mnogih tekovina radnièkog zakonodavstva i politièkog prava, veæ je u nizu zemalja izvojevao svoju vlast i ozakonio Prvi maj kao dr?avni praznik.

U na?oj zemlji Prvi maj je proslavljen veæ 1890, neposredno poslije kongresa Druge internacionale. Slavili su ga prvenstveno hrvatski i slovenski radnici, koji su kao osnovne zahtjeve takoðer istakli tzv. »tri osmice«. U Srbiji se Prvi maj slavi od 1893, u Bosni od 1906, a u Makedoniji od 1909. Proslave Prvog maja u svim dijelovima na?e zemlje postepeno su prerasle u »mobilizaciju i demonstraciju svjesnog proletarija­ta, koja je vezana ne za njegove posebne zahtjeve veæ za dru?tveni cilj: socijalistièki ideal« (Dimitrije Tucoviæ). U Srbiji je 1911. u 40 mjesta u prvomajskoj proslavi bilo 14.000 uèesnika, u Bosni (1912) 10.000, a u Sloveniji (1913) na taj su dan odr?ane demonstra­cije u 19 mjesta. Od 1918, uza sav teror, ?andarske kundake, strijeljanja i batinanja, pucanja u demonstrantske kolone i proleterske zastave, uza sve to ?to je taj dan znaèio èesto i odlazak u tamnice i na robi­ju, Prvi se maj proslavljao u znaku odluènih zahtjeva radnièke klase i njezine Komunistièke partije. Od prvih dana ustanka do konaène pobjede revolucije upravo se na taj simbolièki dan sna?no manifestirala èvrsta povezanost naroda i radnièke klase u borbi protiv fa?izma. U socijalistièkoj Jugoslaviji Prvi maj progla?en je dr?avnim praznikom.

Tri osmice

Ideja o skraæenju radnog dana, koja se nalazila u osnovi djelatnosti prvih sindikalnih organizacija tridesetih godina pretpro?log vijeka i koja je dala povoda za organiziranje meðunarodnih radnièkih demonstra­cija odreðenog dana svake godine, ima du?u predhistoriju. Jo? poèetkom XVI vijeka izra?ena je u »Uto­piji« Thomasa Morusa ideja o ?estosatnom radnom danu. ?panski kralj Filip II utvrdio je jednini ediktom 1579. godine osmosatni radni dan za rudare. Edikt je poèinjao rijeèima:

Hoæemo i nareðujemo da rudari rade osam sati dnevno u dvije smjene, svaka po èetiri sata ...

Istinski tvorac formule o tri osmice, koja je pos­tala i osnova poèetnih prvomajskih proslava, bio je Denis Vera, malo poznati francuski pisac, roðen tri­desetih godina XVII vijeka. U njegovom romanu »His­torija Sevaramba« ? najznaèajnijem i najsmjelijem socijalnom djelu, èije se prvo izdanje na francuskom jeziku pojavilo 1677. godine ? dan je bio podijeljen na tri jednaka dijela:  prvi namijenjen radu, drugi zabavi, treæi odmoru.

Kasnije je Robert Owen, poznati engleski socijalist, utvrdio u svojim komunistièkim kolonijama u Irskoj i Sjedinjenim Amerièkim Dr?avama, osmosatni radni dan. U svom »Katekizmu« on obja?njava za?to se treba opredijeliti za osmosatno radno vrijeme. Njegove teze se ukratko svode na slijedeæe:

1. Zato ?to je to najdu?e moguæe radno vrijeme koje èovjek mo?e da izdr?i a da ne izgubi zdravlje, inteligenciju i sreæu ? vodeæi raèuna o prosjeènoj radnoj moæi i dajuæi slabima pravo na egzistenciju kao i jakima;

2. Zato ?to moderna otkriæa u kemiji i mehanici otklanjaju neophodnost du?eg fi­zièkog napora;

3. Zato ?to osam sati rada i dobra orga­nizacija posla mogu da stvore obilje dobara za sve;

4. Zato ?to nitko nema pravo da od sebi sliènih tra?i du?i rad od onoga koji je dru?­tvu stvarno potreban, samo radi toga da bi se obogatio osiroma?ujuæi druge;

5. Zato ?to je istinski interes svakoga da se sva ljudska biæa dobro osjeæaju, da budu inteligentna i zadovoljna.

Uostalom, Owen je jo? u svojoj tvornici u New Lenarku u ?kotskoj udario temelje buduæem radniè­kom zakonodavstvu. Pod utjecajem njegovih ideja u Engleskoj je tridesetih godina XIX stoljeæa bilo velikih pokreta za uvoðenje osmosatnog radnog vremena. Svi oni bili su praæeni opæom obustavom rada, ali nije bio odreðen datum kada æe se ?ire manifestirati za ostvarenje te ideje.

Prvi put je u Sjedinjenim Amerièkim Dr?avama pokret za uvoðenje osmosatnog radnog dana vezan ne samo za organiziranje opæe obustave rada veæ i za odreðeni dan kad bi to trebalo sprovesti ? za Prvi maj.

Ali, i pored toga ?to se Prvi maj poèeo slaviti kao manifestacija radnièke klase za osmosatni radni dan uz opæu obustavu rada, ?to je on, najzad, postao opæi praznik rada kao izraz proleterskog internacio­nalizma ? ne treba shvatiti da su svi zahtjevi radniè­ke klase, svi pojmovi vezani uz ovaj njen praznik produkt, samog njega. Svaki od njih ima i svoju po­sebnu historiju koja je, sasvim shvatljivo, znatno sta­rija od historije Prvog maja.

Sve veæe zao?travanje suprotnosti u kapitalizmu i porast svijesti radnièke klase doveli su do stvaranja Meðunarodnog udru?enja radnika, odnosno Prve internacionale. U »Osnivaèkom manifestu« Marx je uka­zivao da je desetosatno radno vrijeme, koje su izvojevali engleski radnici, naroèito va?an uspjeh radniè­ke klase, jer su poslije toga i vlade drugih zemalja morale da se umije?aju u odnose izmeðu rada i kapi­tala, i da ogranièe radno vrijeme u poduzeæima. Bur­?oazija je, razumije se, dokazivala da je ogranièava­nje radnog vremena ? naru?avanje sloboda; da je pitanje trajanja radnog vremena ? pitanje kojim vlade ne treba da se bave; da æe se skraæenjem rad­nog vremena ? uni?tili industrija. Marx je u spomenutom manifestu pisao:

Stoga zakon o desetosatnom radnom vre­menu nije bio samo va?an praktièki uspjeh veæ i pobjeda principa; prvi put je politièka ekonomija bur?oazije otvoreno kapitulirala pred politièkom ekonomijom radnièke klase.

Dvije godine kasnije, ?enevski kongres Prve internacionale zapoèeo je najodluèniju borbu s prudonistima ba? u vezi s tim da U radnici treba da se bore za skraæenje radnog vremena ili ne. Engleska i nje­maèka delegacija nastojale su na tome da osmosatno radno vrijeme ostane zajednièka parola svih radnika na svijetu. Kongres je konaèno objavio da je ogranièenje radnog vremena neophodan preduvjet,

... bez kojeg se ne mo?e ni maknuti na putu osloboðenja radnièke klase. Radnici moraju raditi na tome da se donese zakonodavstvo o ogranièenju  radnog vremena  na osam  sati.

U »Instrukcijama delegatima privremenog Cen­tralnog savjeta«, upuæenim ?enevskom kongresu, Marx je, izmeðu ostalog pisao:

Ogranièenje radnog dana je preduvjet bez kojeg svi daljnji poku?aji pobolj?anja polo?aja radnika i njihovog osloboðenja mo­raju pretrpjeti neuspjeh.

Ono je neophodno kako radi odr?avanja zdravlja i fizièke snage radnièke klase, koja saèinjava veliki dio naroda, tako i radi osiguranja moguænosti radnicima za umno raz­vijanje, meðusobno opæenje, za socijalni i politièki rad.

Predla?em zakonom ustanovljen osmosatni radni dan. Takvo ogranièenje je opæi zahtjev radnika Sjedinjenih Ameriè­kih Dr?ava. Odluka Kongresa uèinit æe da ovaj zahtjev postane opæa platforma radniè­ke klase u cijelom svijetu.

Takvi su bili stavovi Prve internacionale o osmo-satnom radnom vremenu. Meðunarodni radnièki po­kret je bio pro?et tom idejom, jer je u skraæenju rad­nog vremena vidio jedan od glavnih uvjeta osloboðe­nja radnièke klase.

Poslije pada Pari?ke komune bio je praktièno onemoguæen rad Prve internacionale, ali njene ideje su ostale ideje vodilje radnièkih pokreta pojedinih zemalja. Stoga nije sluèajno ?to je na Èetvrtom kongresu Federacije strukovnih sindikata SAD (osnovane 1881. u Pitsburgu), koji je odr?an novembra 1884, odluèeno, izmeðu ostalog, da sindikalne organizacije poduzmu inicijativu kako bi, poèev?i od 1. maja 1886, osmosatni radni dan postao stvarnost.

Rezoluciju u tom smislu predlo?io je Gabrijel Edmonston, jedan od delegata na Kongresu. Ta rezo­lucija, koja je postala nagovje?taj jedne nove borbe proletarijata cijelog svijeta, nije bila u svoje vrijeme gotovo ni zapa?ena. Federacija strukovnih sindikata nije imala ?iri oslonac u SAD, a van zemlje nije se gotovo ni znalo da postoji. Pa ipak, ba? ta rezolucija odigrala je znaèajnu ulogu u daljem zbijanju redova meðunarodnog proletarijata.

Kada je osvanuo Prvi maj 1886. godine sprovedeno je ?irom SAD oko 5.000 ?trajkova uz uèe?æe 340.000 radnika. Ti ?trajkovi su obuhvatili osnovne industrij­ske centre: New York, Chicago, Philadelphiu, Baltimore, Milwaukee. U masovnim demonstracijama, radnici su nosili transparente na kojima su bile ispisane tri osmice. Poklici proletera SAD bili su:

Poèev?i od danas nijedan radnik ne treba da radi vise od osam sati!

Osam sati odmora!

Osam sati kulturnog uzdizanja!

Te parole o tri osmice postale su kasnije veoma popularne.

Snaga radnièkog pokreta bila je tako oèigledna da su zastra?eni poslodavci bili prisiljeni na popu?ta­nje. Veæ toga dana oko 200.000 radnika izvojevalo je osmosatni radni dan; krajem mjeseca ? jo? 50.000. Ubrzo je ukupno 1,250.000 radnika izborilo skraæenje radnog vremena.

Èika?ko krvoproliæe

Historija Prvog maja kao meðunarodne demon­stracije radnika za osmosatno radno vrijeme i ostala prava radnièke klase poèinje zapravo tek dogaðajima koji su se odigrali u Chicagu 3. i 4. maja 1886. godine. U tom amerièkom gradu Prvi maj je protekao rela­tivno mirno. Oko 40.000 radnika obustavilo je rad, a slijedeæih dana pridru?ilo im se jo? 25.000.

Poruka koju su sindikalni lideri Sjedinjenih Amerièkih Dr?ava uputili proletarijatu putem svoje ?tampe glasila je:

Radnici, hrabro naprijed! Sukob je zapoèeo! Neka va?a lozinka bude: nema kompromisa! Kukavice neka se povuku. Ljudi neka idu naprijed. Kocka je pala. Snabdijte se muni­cijom ... Policija i ?andarmerija spremni su da ubijaju. Nijedan radnik ne smije u ovim danima ostaviti svoju kuæu s praznim d?epo­vima.

Poslovni i politièki krugovi bili su iznenaðeni; nastojali su da, uz pomoæ policije, rastjeraju skupove i rasture radnièke povorke.

Policija je stupila u akciju u predveèerje 3. maja. Na mitingu pred tvornicom poljoprivrednih ma?ina Mac Cormic, kojem je prisustvovalo 8.000 radnika, govorio je jedan od voða anarhista ? August Spis. Odjednom su se otvorile kapije tvornice i iz dvori?ta su izi?li ?trajkbreheri i plaæeni detektivi poslodavaca. Nastao je mete?. Poèela je i pucnjava. Plaæenici poslo­davaca i policajci, koji su takoðer stupili u akciju, poèeli su da pucaju u manifestante. ?est radnika je poginulo, a oko pedeset ih je bilo ranjeno.

Nekoliko sati kasnije ulice su bile preplavljene letkom: »Osveta! Radnici, na oru?je!« U njemu je pisalo:

Va?i su poslodavci uputili na vas. krvave pse ? policiju. Ona je ubila ?estoricu va?e braæe danas, kod Mac Cormicovih ..tvornica ... Poubijali su ih zato ?to su se usudili : da tra?e da im se smanje satovi napornog rada. Poubijali su ih da bi vama, »slobodnim amerièkim graðanima«, pokazali da morate biti zadovoljni onim ?to vam poslodavci daju ili æete  biti   poubijani! Ako ste ljudi,, ako ste sinovi svojih velikih oèeva, koji, su prolijevali svoju krv da vas oslobode, onda æete se dignuti  snagom  Herculesa i uni?titi odvratno èudovi?te koje ?eli da vas uni?ti. Mi vas pozivamo: na oru?je, na oru?je!

Sutradan su ponovo bile organizirane manifesta­cije. U poèetku mirne, one su se poslije eksplozije jedne bombe (do danas nije ustanovljeno kako je do nje do?lo) pretvorile; u stra?no krvoproliæe. Oko 200 ljudi bilo je ranjeno, a broj mrtvih nikada nije mogao biti toèno ustanovljen. Znatan broj manifestanata bio je uhap?en. Od njih je kasnije pet radnika osuðeno
na smrt. August Spis, Albert Parsons, Adolf Fischer, George Angel i Luj Ling. Na taj naèin, bur?oazija je ?eljela da zapla?i i da osujeti njihovu borbu za svoja prava. Ali te prve ?rtve majskih demonstracija imale su sasvim suprotno djelovanje od onoga koje je oèe­kivala bur?oazija.

Kao rezultat opæeg ?trajka amerièkih proletera oko 185.000 radnika je veæ te, 1886. godine, izborilo osmosatni radni dan samo u Chicagu. Opæi ?trajk je istovremeno predstavljao i sna?an poticaj razvitku amerièkog radnièkog pokreta, omasovljenju i uèvr?­æenju sindikata.

Pokolj u Chicagu sna?no je odjeknuo ?irom svi­jeta. Uspomena na taj dogaðaj oèuvana je u kasnijem praznovanju Prvog maja ? dana borbe svih radnika svijeta protiv kapitalistièkog ugnjetavanja, za pobje­du ideja socijalizma, za bratstvo, ravnopravnost i jed­nakost svih radnih ljudi bez obzira na nacionalnu pripadnost, rasu, vjeru.

Eugene Pottier

INTERNACIONALA

himna meðunarodnog proletarijata

Milorad Mitroviæ

PRVI MAJ 1890.

Zora sreæe nebom rudi,

Slobode se bli?i dan.

Uspavana svest se budi,

I vekovni be?i san.

Ne, sad vi?e nema plaèa.

Zvek se èuje;

Od okova o?tra maèa

Radnik kuje .. .

Zadrm'o se presto bede

I vlasni?tva bledi sjaj,

Zagrljeno ljudstvo grede

Da svom sramu naðe kraj.

I kumiri strepe holi, ?

Sra' ih shvati,

Dr?æu la?ni apostoli

i Pilati.

Biæe bure, biæe groma,

Oriæe se ceo svet,

Al' iz krvi toga loma

Ljubavi æe niæi cvet.

Ne, sad nema vi?e plaèa,

Zvek se èuje;

Od okova o?tra maæa

Radnik kuje.

August Cesarec

ZA VJEÈAN PRVI MAJ!

O svi vi pro?li Prvi majevi,

sve vi opæe smotre armija bratskih boraca

?irom èitave zvjezdane kugle!

O sve vi povorke prosvjedne i duge,

svi vi zborovi na trgovima gradskim,

u dvoranama zagu?ljivim,

u zelenilu ?uma proljetnih,

svi vi stjegovi i karanfili crveni,

svi vi cjelovi bratimstva èovjeèjeg!

O svi vi Majevi Prvi posljednjih tu?nih godina,

svi vi u?asni, svi muèeni morom meðunarodne

     mr?nje,

razbijeni lavinom ognja,

gu?eni plinom plinova i la?i otrovnih,

svi vi stjegovi crveni u pra?inu tavana baèeni,

u pokolju bratoubilaèkom oskinavljeni,

svi vi Majevi Prvi,

svi vi tek sanja ste bili, a danas ste na ivici zbilje!

Danas,

u kolopletu krvavom, kad zemlja je tek suza u

svemiru zgru?ana,

tek kaplja zgru?ana muèenièke krvi,

danas smo na ivici doba da sanje ostvarimo svoje,

o armija boraca bratskih!

Sudi?ta nara?taja buduæih i savjesti vlastite na?e

gledaju na nas,

o braæo moja ?irom èitave kugle!

Neka u sve nas duhne proljetnog sunca

sunca sa istoka dah.

Dah konaène borbe za majsko izmirenje vjeèno,

za vjeèan Prvi maj,

za miris majskih ru?a u du?ama èovjeèjim vjeèan,

O neka se bije bitka posljednja

za vjeèan Prvi maj, za bratimstvo èovjeèje  vjeèno!

Nek se bije bitka posljednja!

Za spasenje i proèi?æenje sviju nas na kugli ovoj

zvjezdanoj!

Tijelo je majèice zemlje posramljeno haljom

     krvavom ratova bezumnih.

Tijelo je majèice zemlje paluba razdrte galije,

zalutale na Atlantiku krvi, nasukane na Himalajii

  le?eva.

I svi se mi rvemo na njoj ? bezumlju po?arnom

u hiljadu ciljeva hoteæi zaploviti.

O veliki, crveni Dane, dane Prvoga maja 1919. ljeta!

Neka dah tvoj topli, svemoæni

osna?i smjele veslaèe i krmilare iskusne,

razbruja braæu moju za juri? borbe posljednje

te s grebena se Smrti u jedinstvu cilja maknemo

do luke spokoja i spasa!

Podignimo zastave na?e crvene

i zataknimo ih na jarbol, na zrenik Maja Prvog

    vjeènoga

u du?ama da na?im boja zalepr?a njihova ?

u znamen spasenja sviju nas,

?to u procjepima tamnog zla smo roðeni

i za vjeènim podnem èovjeèje sreæe vapimo!

U stjegove crvene zavijmo tijelo zemlje majèice

po njima da ko po sagovima majskih ru?a mirisnih,

svi mi, jo? uvijek razjedinjeni, pocijepani,

u ophodu praznika velikog pjevajuæi proðemo,

ujedinjeni, zagrljeni, sa suncem ljubavi,

sa vjeènim podnem izmirenja i opra?tanja,

sa himnom Prvog maja vjeènoga u du?i smirenoj!

O braæo moja, o armije crvenih boraca ?irom

         èitave kugle,

sa grebena se smrtnog maknimo u borbu posljednju

za vjeèan Prvi maj, za vjeèan Prvi maj!

Za bratimstvo èovjeèje vjeèno!

Tin Ujeviæ

ZADR?ANE SILE BIÆA

Oni imaju radne ruke, vrijedne, bijele il' crne

ruke ?uljave s polja, ranjene iglicama;

srca ?to misle, oèi gdje pogled trne,

bona tjelesa, kr?na tjelesa, a idu s nama i s vama.

Prolaze pored grobnica, crkava, sabora, sovjeta, kuæa,

idu po polju, po gori, po moru i u visine neba,

i svuda donose ?elju istoga srca vruæa,

i svuda i?tu: pravde, slobode, hljeba.

Oni su mali, ali ih ima mnogo,

I oni ne samo ?ude,

oni rade i trude,

ali ih muèe èe?nje i mnoge ?elje lude:

»O ?to bih htio, kada bih mogo;

o ?to bih mogo, kada bih htjeo!«

Mnogi je vjekovni uzdah u njinoj grudi sveo

(u uzama ?biri svijetle nade grde);

mnogi se pogled njihov, zadr?an, smeo:

blagi i krotki, oni tvrde, tvrde.

Oni znadu: Na?a æe snaga biti oslon praga,

i ufaju se: na?e æe mi?ke biti polet stuba;

ali ?to æe nama ostati jo? draga

od zemaljskog blaga,

ako nam no?, kobno, sjaje usred zuba?

Oni ka?u: »Mi smo du?a zbilje.

Mi di?emo dvore, ru?imo Bastilje,

iz nas struji u tvar rumen srca vrela.

Mi bratski volimo ?eljezne ma?ine,

plamene ma?ine,

ali da nam iz njih nova snaga sine,

i da svijetla pravda pru?i svoju vagu.«

Oni idu putem (put vodi uz groblje),

ali ljubav mlade majke, ali mlijeène dojke,

opet bla?e tvrda srca. »Dr?imo se stojke,

i jednoga dana diæi æe se roblje

pod zastavom truda.«

A za njima, svuda,

slijedi sjena Minotavra.

Kuda æe da pline ovo more sile:

neæe li da sru?i sva igala sile?

Hoæe li da digne hrame novih lavra?

Oni imaju radne ruke, vrijedne, bijele il' crne,

ruke ?uljave s polja, ranjene iglicama;

srca ?to misle, oèi gdje pogled trne,

tro?na tjelesa, krepka tjelesa, a idu s nama i s vama.

Duboki narod, bolan zbog jedne vi?e ljepote,

zbog rada na njivi, zbog berbe, zbog ?etve,

buntovan srcem i spolom, ?eljan sjetve,

i muèen ?uèi tuge ?arke note;

ja ih tako vidim, pune malih jada,

mekane i tvrde, s moæi svojih volja,

s voljom svojih moèi, te?itelje polja,

istinite neimare grada:

Oni s te?kom sjenom pred sutone gaze,

i ja slu?am: njina noga lupa,

oni idu skupa,

a pod ritmom hoda zvone, zvone staze.

Koèo Racin

BERAÈI DUHANA

Na kantaru hladnom tuèem ga mjere,

a mogu li da izmjere

na? duhan ? na?u muku,

na? slani znoj!

Od rane zore jutara ljetnih

do u kasno doba veèera zimnih

on gladno pije na?u tugu

i znoj i krv i na?u snagu.

?ut ? ?utim pravi lica na?a blijeda

i ?utu go?æu u grudi nam donosi.

U rosna jutra, u svje?a praskozorja

pognuti u polju roðenom

zaneseno mi ga beremo.

List po list kidaj,

list po list ni?i,

list po list prevræi, priti?æi,

list po list nje?no i tu?no redaj

i u dugi niz od kapljice znoja

i nade s kletvom i zelenim jadom,

s pogledom tvrdim u oèima mutnim,

po krhkim listovima ?utim k'o zlato

prièu gorku ?ivota prokletog

nani?i bezglasnu a ipak jasnu.

Ta zar ne zna??

Doðe li dan duhan da se mjeri ?

mjere mu nema, a u grudima dubi

? ne sustajuæi i dna ne nalazeæi ?

ne tuga veæ kletva, dok u oèima mutnim

sama se, protiv volje, di?e

oluja.

Kantar taj nosi listove zlatne,

a u grudima ljuto talasi bjesne

?ute muke, ?utog duhana ?

?utog znoja na?ih ruku.

               S makedonskog preveo:

         Petar Kepeski

Jacques Prevert

SUNCE SIJA ZA SVE LJUDE ...

Sunce ?ija za sve ljude, ono ne ?ija u zatvorima, ono

ne sija

za one koji rade

u rudniku

one koji lju?te ribu

one koji jedu pokvareno meso

one koji prave ukosnice

one koji pu?uæi prave razne boce koje æe drugi

ispijati pune

one koji svoj kruh re?u svojim no?em

one koji svoje praznike provode u tvornicama

one koji ne znaju ?to treba kazati

one koji muzu krave i ne piju mlijeko

one koje se ne uspavljuje kod zubara

one koji svoja pluæa pljuju u metrou

one koji u podrumima prave nalivpera kojima æe

drugi pisati na zraku da sve ide na bolje

one koji o tome imaju isuvi?e da ka?u da bi to mogli

      da ka?u

one koji imaju posla

one koji ga nemaju

one koji ga tra?e

one koji ga ne tra?e

one koji napadaju konje

one koji promatraju kako im umiru psi

one koji kruh svagdanji imaju otprilike jednom

        tjedno

one koji se zimi griju u crkvama

one koje crkvenjak tjera da se kriju napolju

one koji gnjile

one koji bi htjeli jesti da ?ive

one koji putuju pod kotaèima

one koji vide protjecati Seinu

one koje se ne unajmljuje, kojima se zahvaljuje, koje

               se poveæava, koje se smanjuje, koje se ude?ava,

koje se pretra?uje i koje se umlati

one kojih se otisci uzimaju

one koje se na sreæu izvlaèi iz redova i koje se

       strijelja

one koje u paradi provode ispred Slavoluka

one koji se ne znaju pona?ati u cijelom svijetu

one koji nikada nisu vidjeli more

one koji zaudaraju po lanu jer s lanom rade

one koji nemaju tekuæu vodu

one koji su plavom horizontu posveæeni

koji sol bacaju na snijeg poluèujuæi jednu potpuno

     smije?nu plaæu

one koji stare br?e od ostalih

one koji se nisu prignuli da pokupe pribadaèu

one koji crkavaju od dosade nedjeljom poslijepodne

jer vide kako dolazi ponedjeljak

i utorak, i srijeda, i èetvrtak, i petak

i subota

i nedjelja poslijepodne.

               S francuskog preveo;

Sa?a Èièin-?ain

Emil Verhaeren

NAPOR

Groznièave i usopljene skupine radnika,

koji se isprsujete i prolazite diljem vremena

sa snom na èelu o korisnim pobjedama,

s pleæatim i tvrdim trupovima,

taènim i jakim kretnjama!

Stupanja, trke, stanke, nasilja, napori,

kakve gorde retke hrabrosti i slave

vi zloslutno zapisujete u moje pamæenje!

Ja pamtim vas, momci iz ?itorodnih zemalja, lijepi

         vozari

njiskavih i jasnih i te?kih zaprega;

i vas, riði drvosjeèe iz ?uma punih mirisa,

i tebe, ocvali stari seljaèe iz bijelih sela,

koji voli? samo polja i njihove skromne puteljke,

i koji sije? sjemenje ispru?enom rukom,

najprije u zrak, ravno preda se, prema svjetlosti,

da bi malo po?ivjelo od nje prije nego padne

     u zemlju;

i vas takoðer, mornari, koji plovite na moru

s jednostavnom pjesmom, noæu pod zvijezdama,

kada se nadmu na atlantskim vjetrovima jedra

i zatrepere katarke i jasna u?eta;

i vas te?ki trhono?e, kojima ?iroka pleæa

tovare ili istovaraju uzdu? rujnih pristani?ta

brodove, koji neumorno putuju pod suncima

da podvrgnu sebi valove sve do polarnih meða?a;

i vas takoðer, tra?ioci zamamnih kovina,

po ravnicama leda, na snje?nim ?alima,

u dnu bijelih krajolika, gdje vas opsjeda studen

i naglo vas stisne u svoj beskrajni procijep;

s tijelom koje gmi?e, sa svjetiljkom meðu zubima,

sve do uske ?ile, gdje klimavi ugalj

popu?ta pod va?im nepoznatim i samotnim naporom;

i vas, napokon, kovci ?eljeza, kovaèi èelika,

lica od crnila i zlata ?to bu?e tamu i maglu,

mi?iæava leða, koja se naglo napnu ili zgure

oko velikih ?eravnika i golemih nakovanja,

crni valjari sazdani za vjekovjeèno djelo,

koje se pru?a iz vijeka u vijek uvijek prostranije

nad gradovima strave, bijede i rasko?i;

ja vas osjeæam u svojem srcu, moæne i bratske!

O taj divljaèni, grubi, uporni, strogi rad

na ravnicama meðu morima, u grudima brda,

koji ste?e svoje uzlove posvuda i zakiva svoje karike

od jednoga do drugoga kraja zemalja na svijetu!

O te smione kretnje, u tami ili na vidjelu,

te mi?ice uvijek ?arke i te ruke neutrudive,

te mi?ice i te ruke ujedinjene kroz prostore

u svrhu da bi usprkos svemu utisnule na ukroæeni

        svemir

?ig ljudskoga roda i snage

i da bi po drugi put stvorile brda i mora i ravnice

po drugoj novoj volji.      -

                S francuskog preveo:

  Tin Ujeviæ

Oton ?upanèiæ

PJESMA KOVAÈA

Mi, kovaèi, ?to nas ima, kovat æemo svi,

kovat srca svoja, kovat znaèaj svoj

i zvonjavu du?a na?ih slu?at æemo mi ?

za?to?

Pod èekiæem mo?da srce oglasi nam poj,

od prave mjedi skovano je ono,

pjevati æe, i zvati nas kao zvono

da skupimo se oko njega Svi...

SVI: ? rudari crni s Idrije i oni iz Trbovlja,

sa visokih peæi, iz Kaplje i Borovlja,

vi, s Nabre?ine bijeli kamenari,

i devinski preplanuli vi ribari,

iz tr?æanske luke svi nosaèi ? èeta,

kao da je iza?la kiparu ispod dlijeta ?

vi pogrbljeni tkalci za razbojem, stavljan,

smradni, ovijeni trijesla duhom,

i vi mlinari, ?to nas snabdijevate kruhom,

iz Renèa zidari, sentvi?ki stolari, Solkanci,

i vi gorosjeèe, vi kirija?i I?anci,

seljaèe, ?to ore? i s volom se svojim znoji?,

?tajerski pudaru, ?to trs nam èuva? i goji?,

olovom trovani, vi, umorna oka, slagari,

vi ?to i virove gledate mirno, suvinski splavari,

Vipavèe glagoljivi, i ti ?to pozna? najamnièke muke,

svi koji znate o?iljke okova na zape?æu ruke,

i vi ?to te?ite naprijed, ko broda visoka prova,

brodari u daleka, u beskrajna obzorja nova .. .

Zato mi, kovaèi, kovat æemo svi,

Èvrsto kovat, i pa?ljivo slu?at æemo mi

da ne bude meðu nama niko nepoznan,

kada doðe èas,

kada svane dan,

da ustane, plane kovaè, silan kovaè iz nas ..,

              Sa slovenskog preveo

       Stanko Toma?iæ

Pavlek Mi?kina

CRVENI MAKOVI

Opet su jutros procvali

u ?itu makovi sneni,

sve su nam njive ovili

cvjetovi njihovi crveni!

»Zna? li majko, majèice,

kakvi su ono cvjetovi«,

po onim tamo njivama

takovi divni ? crveni?

Gorki su, sinko, plodovi,

èemer je ono procvao.

Umjesto zlatne p?enice

? korov je tamo niknuo!

Seljak je polja stvarao,

hajduk je svijetom harao

Oteo kmetu zemljicu,

gazio njegovu pravicu!

Baruni, grofovi vladali,

?panovi pravdu krojili,

rabotat kmeta gonili,

krvcu mu poljem sijali!

Mnogo je kapi kapnulo,

njegove krvi i znoja,

ljeta ga duga muèile

batine te?ke bez broja!

Prokleo seljak zemljicu

vra?jih gospodara, .

niknuli crven-cvjetovi         :

umjesto bo?jeg dara!

Krvlju su kmetskom sijani,

kletvama, bunom mije?ani,

suzama, znojem pojeni,

zato su tako crveni....

Dobrica Eriæ

PRVOMAJSKA ZDRAVICA GENERALU

U ime pesme

koju srcem kujem

u ime pesme

dece, koju èujem

u ime svih

ruku koje vezu

stolnjak za zlatnu

zemaljsku trpezu

u ime oca

?to tek u predzorje

zaspi i sanja

fabrièko predvorje

i majke koja

po zvezdi Danici

?alje pozdrav svome

sinu na granici

u ime zvezda

sliènih tvom ordenju

i u ime tvog sna

o unapreðenju:

ja ?elim da ti

dva Goluba slete

na mesto gde su

sada ? epolete.

Odluke druge internacionale o Prvom Maju

     Veæ na Prvom kongresu Druge internacionale ? èiji je rad poèeo 14. jula 1889. godine u Parizu, ba? na stogodi?njicu pada Bastilje, poslije divljeg pohoda bur?oazije svih evropskih zemalja protiv revolucio­narnog pokreta radnièke klase i njenog ponovnog buðenja osamdesetih godina pro?log vijeka ? odluèe­no je da se 1. maja 1890. godine odr?i velika meðuna­rodna manifestacija radnika, kojom æe se pru?iti po dr?ka ostvarenju odluka Kongresa. Zakljuèak u tom smislu predlo?io je Kongresu francuski delegat Pol Lavinj. On je svoj prijedlog zasnovao na sliènoj odluci koja je pola godine ranije donijeta na Kongresu Ame­rièke federacije rada. Tada, po?to je Samuel Gompers, dugogodi?nji predsjednik te organizacije, iznio razloge u prilog skraæenja radnog vremena, jedno­du?no je usvojen zakljuèak da se povede kampanja kako bi se, poèev od 1. maja 1890, u cijeloj zemlji zavelo osmosatno radno vrijeme. ?to je jo? znaèajnije, na tom kongresu je odluèeno da se svake godine, u znak sjeæanja na èika?ki pokolj radnika 1886, sprovedu masovne demonstracije i ?trajkovi za za?titu inte­resa radnièke klase.

Prijedlog Lavinja, koji je postao odluka Pari?kog kongresa Druge internacionale, glasi:

Meðunarodna manifestacija za 1. maj 1890.

Kongres odluèuje:

Potrebno je da se u odreðeni dan organizira velika meðunarodna manifestacija, i to tako da toga dana, istovremeno u svim zemljama i u svim gradovima, radnici upute dr?avnim vlastima zahtjeve da se zavede osmosatni radni dan i da se sprovedu ostale odluke Meðunarodnog : kongresa u Parizu.

S obzirom na èinjenicu da je Amerièka Federacija rada jo? na svom Kongresu, odr?anom u San Louisu decembra 1888, odluèila da se sliè­ne manifestacije odr?e 1. maja 1890, ovaj se dah prihvata kao dan meðunarodnih manifestacija, Radnici raznih nacija du?ni su da sprovedu tu manifestaciju na takav naèin kakav im dozvoljavaju uvjeti koji vladaju u njihovoj zemlji.

Na taj naèin je 20. jula 1889. godine polo?en te­melj Prvom maju ? meðunarodnom prazniku radnih ljudi. Prvi maj je postao dan borbe za ostvarenje prava radnièke klase cijelog svijeta. Donoseæi tu od­luku o Prvom maju, Druga internacionala je borbi radnika dala meðunarodni karakter.       ...

Meðutim, posljednji stav revolucije Pari?kog kon­gresa Druge internacionale omoguæio je raznim opor­tunistièkim elementima nedosljednosti u organiziranju proslavljanja praznika meðunarodne solidarnosti radnika.

Na Ciri?kom kongresu Druge internacionale, odr­?anom od 6. do 12. augusta 1893, bilo je jo? vi?e rijeèi o Prvom maju nego na prethodna dva kongresa. Ponovno se poteglo pitanje uvjeta za organiziranje prvomajskih proslava u pojedinim zemljama. Na kra­ju je usvojena rezolucija, koja u poèetku potvrðuje zakljuèak Briselskog kongresa, a zatim istièe:

2. Kongres je zakljuèio da se unese ova dopuna:

Socijaldemokracija svake zemlje du?na je da nastoji da se sprovede obustava rada na dan Prvog maja i da pomogne svaki poku?aj koji bi u tom pravcu bio izvr?en na pojedinim mjestima ili koji bi izvr?ile pojedine organizacije.

3. Kongres dalje zakljuèuje: Manifestacija Prvog maja, kao dana borbe za   osmosatni   radni   dan,   treba   istovremeno da bude i manifestacija èvrste volje radnièke klase da socijalistièkim preobra?ajem ukloni klasne razlike i tako poðe jedinim putem koji vodi do mira unutar svakog naroda, kao i do meðunarodnog mira.

Proglasi KPJ o Prvom Maju

(od 1930?1968)

1930.

Kod nas je Centralni komitet Komunistièke par­tije Jugoslavije izdao op?irne leze za Prvi maj, u ko­jima je do detalja razja?njena meðunarodna i unu­tra?nja situacija i koje se, izmeðu ostalih, zavr?avaju sljedeæim parolama:

Dole sa generalsko-fa?istièkom diktaturom! Dole sa krvavom monarhijom! Dole sa imperi­jalizmom! Dole sa imperijalistièkim ratom! ?ivjela jedina proleterska dr?ava na svetu - SSSR! Za 7-satni radni dan i 4 odnosno 6-satni radni dan za mlade radnike! Za slobodu ?tampe, zbo­ra i udru?ivanja! Za povi?enje nadnica! Za jed­nake plaæe kod jednakog rada! Za pomoæ bes­poslenim u visini kolektivnim ugovorom zagarantiranih nadnica! Za jednakopravnost ?ena! Zemlja sa inventarom radnom selja?tvu bez ot­kupa! Za bojkotiranje poreza i neizvr?enje kuluka! Za neplaæanje arende! Za poni?tenje seljaèkih dugova! Za osnivanje radnièkih i se­ljaèkih obrambenih èeta! .. . ?ivio savez radnika, seljaka i ugnjetenih nacija! Dole sa nacional-fa?istima i socijal-?ovinistima! Za nezavisnu i samostalnu Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju, Crnu Goru itd.! Za balkansku federaciju radnièko-seljaèkih republika! Za radnièko-seljaèku vladu! ?ivjela Komunistièka internacionala! ...

Iste godine proglas je izdao i Centralni komitet Saveza komunistièke omladine Jugoslavije. Sasvim je razumljivo da je ovaj proglas sadr?ao sve ideje iz teza koje je CK KPJ objavio povodom Prvog maja. Ali bilo je i '.posebnih stavova koji su se odnosili is­kljuèivo na omladinu. Oni glase:

Radnièka i seljaèko omladino sviju nacija Jugoslavije!

Mladi radnici i seljaci!

Prvog maja izaæi æe radnièka i seljaèka om­ladina u svim zemljama usprkos zabrane kapitalistièkih vlada, pod crvenom zastavom Komunistièke omladinske internacionale, a na strani odraslih radnika i seljaka, na ulicu da mani­festira ...

Ovogodi?nji Prvi maj nalazi radnu omladinu Jugoslavije pod najbjednijim uvjetima ?ivota, izazvanim krvavim pohodom fa?istièkog kapita­la, na èelu s Aleksandrom Posljednjim i Perom ?ivkoviæem protiv radnika, siroma?nih seljaka i ugnjetenih nacija ...

Obustavite Prvog maja svaki rad, iziðite pod borbenom crvenom zastavom Komunistiè­ke omladine na ulicu ... demonstrirajte ...

1933.

Godine 1933. izdat je zajednièki prvomajski proglas Centralnog komiteta Komunistièke partije Jugoslavije i Centralnog komiteta SKOJ-a, kojim se pozivaju radnici i seljaci da na dan svog praznika demonstriraju:

Za hljeb, rad, zemlju i slobodu!

Ni pare od nadnice, ni èovjeka iz tvornice!

Slobodu ?trajka, organizacije, zbora i ?tam­pe radnom narodu!

Ni pare poreza ni dugova, ni jednog dana kuluka!

1934.

Kako 1934. godine fa?izam ozbiljno ugro?ava zemlju, sasvim je razumljivo ?to se uvodni èlanak u prvo­majskom broju »Proletera«, organa Centralnog komi­teta Komunistièke partije Jugoslavije, zavr?ava slije­deæim parolama:

?ivio jedinstveni front sviju radnika u bor­bi protiv kapitalistièke pljaèke!

Napolje sa socijal-fa?istièkim voðama iz radnièkih redova!

Napolje  sa  sporazuma?kim  la?no-opozicijskim voðama!

1935.

Naredne godine do?lo je u Jugoslaviji do ?esto­kih okr?aja radnièke klase s re?imom: ?trajkalo se u Zagrebu, Oroslavju, nekim gradovima Dalmacije; demonstracije su se smjenjivale na ulicama Cetinja, Podgorice, Zagreba, Beograda ...

Ti dogaðaji na?li su odraza i u prvomajskim pa­rolama Centralnog komiteta Komunistièke partije Jugoslavije za 1935. godinu:

Za 8-satni radni dan i za 6-satni radni dan za mlade radnike i ?egrte, za povi?enje nadnica, za bezodvlaènu pomoæ besposlenima!

Za opæu i bezodvlaènu amnestiju!

Za bezodvlaènu uspostavu odnosa sa Sov­jetskim Savezom!

1940.

U proglasu Centralnog komiteta Komunistièke partije Jugoslavije povodom Prvog maja 1940. godine ka?e se izmeðu ostalog:

Radnom narodu Jugoslavije

Radnici i radnice Jugoslavije! Ove godine vi slavite svoj veliki praznik rada ? Prvi maj ? pod vrlo te?kim okolnostima. Veæ ste dvadeset godina od dono?enja Zakona o za?titi dr?ave li?eni svojih prava i slobode. Svi re?imi koji su se izredali na vlasti do dana?njeg dana proga­njali su vas i uni?tavali va?e tekovine. Sa spo­razumom Maèeka i Cvetkoviæa, tj. sa sporazu­mom srpske i hrvatske gospode, va? je polo?aj postao jo? te?i. Oduzete su vam sve va?ne insti­tucije,.oduzima vam se pravo na ?trajk, to jedi­no oruðe u borbi protiv neèovjeènog izrabljiva­nja. Uni?tavaju se va?e klasne sindikalne orga­nizacije i silom hoæe da vas natjeraju u poslodavaèke i re?imske organizacije u HRS i JUGO-RAS...

1941.

U prvomajskom proglasu CK KPJ  1941. godine pisalo je izmeðu ostalog:

Radni narode Jugoslavije!

Pedeset i treæi meðunarodni praznik prole­tarijata radnièka klasa èitavog svijeta praznuje u jeku najstra?nijeg ratnog pokolja i pusto?enja kakvo ne pamti historija èovjeèanstva?

Radni narode Jugoslavije!

Radni narod grada i sela Jugoslavije slavi ove godine svoj veliki Praznik rada u znaku stra?ne tragedije koja je zadesila narode Jugoslavije. Imperijalistièki razbojnici raskomadali su na?u zemlju i porobili su narode Jugoslavije. Nad radnièkom klasom vodi se najsvirepiji te­ror. Njemaèki imperijalistièki razbojnici poslali su u na?u zemlju zloglasni Gestapo, a i talijan­ski takozvanu Ovru, da u masama pomoæu do­maæih izdajnika hapse radnièke bor­ce. Tamnice Jugoslavije, naroèito u Hrvatskoj, pune su radnièkih boraca, a reakcionarna mari­onetska frankovaèka gospodska vlada u Hrvat­skoj neprekidno prijeti radnièkoj klasi strije­ljanjem i terorom. Razne malobrojne razulare­ne frankovaèke horde u Hrvatskoj, Bosni itd. divljaèki teroriziraju radni narod i narode dru­gih vjera.

Protiv srpskog i slovenaèkog naroda razuzdala se jedna nezapamæena ?ovinistièka i bratoubilaèka kampanja sa strane marionetske vla­de u Zagrebu, koja nema masovne potpore u narodu.

Hrvatska frankovaèka gospoda, koja su do­?la na vlast pomoæu okupatora, ne samo da su pomogla svojim izdajstvom rasparèati Jugosla­viju, nego i Hrvatsku. U Dalmaciju, u nacional­nu kolijevku Hrvata, do?li su talijanski imperi­jalisti i okupirali je za sebe. U Su?aku, u Splitu i mnogim drugim mjestima viju se talijanske zastave, a hrvatske se skidaju. U najhrvatskijoj pokrajini na divnom Jadranskom moru, okolo se ?eæu vjekovni   neprijatelji   hrvatskog   naro­da...

Radni narode Jugoslavije!

Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci, Bosanci i drugi ? osvajaèka èizma gazi va?u zemlju, va?u nezavisnost i hoæe da vas izbri?e sa lica zem­lje. Sve vas je zadesila u?asna nesreæa, postali ste ?rtvom mnogobrojne zloèinaèke politike vla­stodr?aca u Beogradu, koji su vodili brigu, dok su bili na vlasti, samo o svojim kapitalistièkim interesima ... Zbog tih interesa ugnjetavali su preko dvadeset godina razne narode Jugoslavi­je, zbog tih interesa zloèinaèki su zanemarili obranu zemlje, zbog tih interesa zabranili su avangardu radnièke klase. Komunistièku parti­ju Jugoslavije, uveli Zakon o za?titi dr?ave i kroz dvadeset godina punili tamnice Jugoslavije najboljim borcima radnièke klase ... Kroz sve to vrijeme avangarda radnièke klase, Komunis­tièka partija Jugoslavije, iako pogoðena, stajala je dosljedno u borbi za prava izrabljivanih i nacionalno ugnjetenih, uporno je ukazivala put kojim treba da se ide, da bi se spasio mir i ne­zavisnost naroda Jugoslavije. I kao ?to je Ko­munistièka partija do sada stajala u prvim re­dovima narodne borbe, tako æe od sada jo? upornije organizirati i voditi borbu protiv okupatora i njegovih slugu u zemlji, protiv raspiri­vanja nacionalne mr?nje, a za bratstvo naroda Jugoslavije i svih naroda na Balkanu. Protiv izrabljivanja radnih naroda, za bolju i sretniju buduænost.

Radnici i radnice Jugoslavije!

Krvnici radnog naroda hoæe da vas zastra?e raznim prijetnjama, hoæe da utjeraju strah u va?e kosti, da vas na taj naèin uèine nesposob­nim da se oduprete najbezdu?nijem izrabljiva­nju koga vam spremaju. Terorom, strijeljanjem, tamnicama, hoæe da vas prisile da budete po­slu?no roblje kapitalistièkih izrabljivaèa ... Ne dajte se zastra?iti, ne dajte se obmanuti, zbijte èvrsto svoje redove u nesalomljivo jedinstvo radnièke klase Jugoslavije ...

Radnici i radnice!

Stvarajte uporno va?e borbeno jedinstvo, koje je najsigurnije oru?je u dana?njim sudbo­nosnim danima. Povezujte se sa va?om braæom na selu, stvarajte borbeni savez radnika i se­ljaka.

Radnici, seljaci, graðani ? svi rodoljubivi elementi!

Na okup! U ovim sudbonosnim danima po­trebno je ujediniti sve va?e snage u borbi za va? opstanak. Va? opstanak i va?e nacionalne teko­vine ugro?ene su od va?ih vjekovnih neprijatelja. Oni te?e da vas zbri?u sa lica zemlje, da vas odnarode, da vam oduzmu pravo na nacionalni i kulturni ?ivot. U Slovenija i Dalmaciji neprija­telji uklanjaju sva va?a nacionalna obilje?ja. Vi?e nego ikada potrebna je narodna sloga u tim te?kim èasovima. Ne klonite duhom, ustraj­te u borbi u koju vas poziva i koju vodi avan­garda radnièke klase ? Komunistièka partija Jugoslavije.

Omladino Jugoslavije!

Tebi prijeti velika opasnost, u tvoju zemlju je do?ao najgori neprijatelj omladine. Neprija­telj koji omladinu na najperfidniji naèin pretva­ra u svoju ratnu ? osvajaèku ma?inu ...

Omladino, Komunistièka partija te poziva da bude? u prvim redovima narodne borbe pro­tiv neprijateljskih osvajaèa, u borbi za sretnu i bolju buduænost mlade generacije.

Da ?ivi meðunarodni proleterski praznik

Prvi maj!

Da ?ivi velika, sretna i nepobjediva zemlja socijalizma Sovjetski Savez!

Da ?ivi bratstvo i sloga naroda na Balkanu! Da ?ivi jedinstvo radnièke klase Jugoslavije! Da ?ivi Komunistièka internacionala! Da ?ivi Komunistièka partija Jugoslavije!

Dolje  imperijalistièki   okupatori ? ?ivjela nezavisnost naroda Jugoslavije!

Centralni komitet

Komunistièke partije Jugoslavije

1944.

Oèekujuæi skori konaèni obraèun sa fa?istièkim osvajaèima, CK KPJ 1. maja 1944. godine obraæa se slijedeæim rijeèima narodu i borcima Narodnooslobodilaèke vojske:

Pred nama su sada jo? te?ke bitke, bitke za konaènu pobjedu u narodnooslobodilaèkom ra­tu. Moramo mobilizirati sve snage na?eg naroda kako bi istovremeno sa na?im saveznicima, koji prelaze u opæu ofenzivu, i mi na na?em sektoru fronta, zadali okupatorima i njihovim pomaga­èima ?to jaèe udarce. Osloboðenje je blizu. Mi moramo da ga pribli?imo time ?to æemo udvo­struèiti udarce protiv okupatora i njegovih po­magaèa.

Tih dana brali su se plodovi herojskih vi?egodi?­njih pregnuæa. U jednom specifiènom oslobodilaèkom ratu u na?oj zemlji je izvedena i socijalistièka revo­lucija.

Prvi maj je postao praznik na?ih naroda.

1946.

Prvi maj 1946. godine sav je u znaku obnove ratom razorene zemlje.

Centralni komitet KPJ u prvomajskom proglasu, obraæajuæi se radnicima i seljacima, radnom narodu, graðanima i graðankama na?e zemlje, izmeðu osta­log ka?e:

S pobjedom demokratskih narodnih snaga Jugoslavije u velikom oslobodilaèkom ratu, nad fa?istièkim okupatorima i domaæom izdajniè­kom reakcijom. Prvi maj postao je opæenarod­ni praznik Federativne Narodne Republike Ju­goslavije. Za?to je Prvi maj ? praznik rada, postao opæenarodni praznik? Zato ?to je FNRJ dr?ava trudbenika grada i sela, ?to je rad u na­?oj zemlji dobio novi smisao i novu sadr?inu. Rad u novoj Jugoslaviji neæe biti vi?e nu?no zlo ih sramota, veæ neophodna potreba i ponos sva­kog graðanina na?e zemlje, koji postaje svjestan da je rad kod nas sna?na motorna snaga socijal­nog napretka i kulturnog razvitka, koji postaje svjestan da se rezultatima rada kod nas neæe moæi koristiti oni koji ne rade.

1947.

Centralni komitet KPJ u prvomajskom proglasu obratio se narodima Jugoslavije:

Na ovogodi?nji praznik Prvog maja vi otvara­te novu, velièanstvenu stranicu historije naroda Jugoslavije, najljep?u i najslavniju posle heroj­ske narodnooslobodilaèke borbe, vi otpoèinjete bitku za ostvarenje Prvog petogodi?njeg plana izgradnje nove Jugoslavije.

Ostvarenje Prvog petogodi?njeg plana doni­jet æe privrednu nezavisnost na?oj zemlji ...

Naprijed, u borbu za ostvarenje Prvog peto­godi?njeg plana, za izgradnju nezavisne i sretne
Jugoslavije, bratske zajednice ravnopravnih na­ roda!  

1950.

U prvomajskom proglasu 1950. godine Centralni komitet KPJ je pisao:

U borbi za savlaðivanje tih te?koæa va?no je produbljivanje i pro?irivanje socijalistièke demokracije u na?em dru?tvenom i privrednom ?ivotu. Sve veæe ukljuèivanje milijuna radnih ljudi u poslove upravljanja dr?avom i privre­dom najbolji je naèin borbe protiv te?koæa koje treba da savladamo, a ujedno je i najbolje sred­stvo borbe protiv opasnosti od birokratizma.

1952.

U proglasu CK KPJ za Prvi maj 1952. godine na­roèito se podvlaèi znaèaj radnièkih savjeta.

Pored radnièkih savjeta, koji su osnova na?e socijalistièke demokracije, a koji su novim pri­vrednim sistemom dobili svoju materijalnu ba­zu, razvija se dalje i proces sve aktivnijeg uèe­?æa na?ih radnih ljudi u odluèivanju o mnogim pitanjima koja su doskora rje?avali iskljuèivo dr?avni organi. Radnièki savjeti i vijeæa proizvo­ðaèa predstavljaju takve ustanove socijalistièke demokracije, kroz koje æe se osigurati prava i uèe?æe neposrednih proizvoðaèa u rje?avanju o raspodjeli vi?ka rada, kako u poduzeæima tako i u okviru sreza, republika i cijele zemlje. Raz­voj socijalistièke demokracije onemoguæit æe birokratske tendencije dr?avnog aparata, ten­dencije da se on izdigne iznad dru?tva.

1956.

U zajednièkom prvomajskom proglasu narodima Jugoslavije Centralni komitet SKJ, Savezni odbor SSRN Jugoslavije, Centralno vijeæe SSJ i Centralni komitet Narodne omladine Jugoslavije isticali su iz­meðu ostalog:

S pravom mo?emo reæi da se nalazimo na pragu nove epohe u kojoj konstruktivna meðunarodna suradnja i mirna i aktivna koegzisten­cija zemalja sa razlièitim sistemima postaje ne samo moguæna nego i objektivno nu?an uvjet dru?tvenog progresa ...

Narodi Jugoslavije proslavljaju ove godine Prvi maj u znaku novih pobjeda u izgradnji socijalizma i socijalistièke demokracije. Radnièko samoupravljanje, kamen temeljac na kome se izgraðuje na?a socijalistièka demokracija, u pra­ksi je pokazalo prednost i ?ivotnu snagu . ..

Dru?tveno upravljanje ?iroko se razvilo i u drugim oblastima na?eg ?ivota. Razvila se i ojaèala lokalna samouprava. Stvoreni su organi dru?tvenog upravljanja u oblasti prosvjete, kul­ture, zdravstva, socijalnog osiguranja. Razni oblici zadrugarstva iz dana u dan postaju sve sna?niji faktor u borbi za izgradnju socijalistiè­kih odnosa na selu. Na? socijalistièki i demo­kratski sistem sve se jaèe afirmira kao nov oblik dru?tveno-ekonomske i politièke organizacije u periodu prijelaza od kapitalizma ka socija­lizmu.

1966.

Prvi maj 1966. godine u na?oj zemlji je doèekan u jeku provoðenja dr?avne i privredne reforme. I u prvomajskom pozdravu dru?tveno-politièkih orga­nizacija pi?e:

Potrebno je vi?e borbe za podizanje pro­duktivnosti rada, vi?e napora za uvoðenje raspo­djele prema radu, vi?e znanja i umje?nosti, vi?e odluènosti u lomljenju birokratskih otpora i samovolje, o?trijeg odnosa prema svima koji se neodgovorno odnose prema dru?tvenoj imovini ? vi?e radnih demokratskih dogovora i dosljed­nog, upornog provoðenja onoga o èemu se do­govorimo.

1968.

Prvi maj u na?oj zemlji protekao je u znaku 25-godi?njice AVONOJ-a i dalje borbe za samoupravljaèki socijalizam. U Prvomajskom pozdravu dru?tveno-politièkih organizacija izmeðu ostalog je pisalo:

Samoupravljaèi

Savlaðujuæi prepreke i uklanjajuæi posred­nike izmeðu èovjeka i proizvoda njegovog rada prevazilazimo odnose u kojima je bilo moguæe da jedni odluèuju a drugi snose posljedice, one­moguæavamo djelovanje svih snaga kojima sme­ta ?to proizvodi rada prelaze u ruke proizvoðaèa i ?to rad sve vi?e postaje mjerilo materijalnog i dru?tvenog polo?aja èovjeka.

1974.

Prvi maj 1974. je prvi 1. maj nove etape socijalistiè­ke revolucije u nas buduæi da su Ustav SFRJ i ustavi socijalistièkih republika utemeljili viziju neposredne socijalistièke buduænosti, a X KONGRES æe tim aktima dodati jo? i revolucionarnu dimenziju kako bi radnièka klasa konaèno postala oslobodilac i sebe i cijelog dru?tva.