UZ ÈETVRTO IZDANJE

* U ovom izdanju u okruglim zagradama s oznakom F. E. — Red.

PRVI ODJELJAK

1. GLAVA PRVA - ROBA 
   1. Dva èinioca robe
   2. Dvojak karakter rada
   3. Oblik vrijednosti ili prometna vrijednost
   
   A.Jednostavan, pojedinaèan ili sluèajan oblik vrijednosti
   
   1. Dva pola izraza vrijednosti
   2. Relativni oblik vrijednosti
      
      • A - Sadrzina prostog oblika vrijednosti
      • B - Kvanitativna odredjenost prostog oblika vrijednosti
        
   3. Ekvivalentski oblik
   4. Cjelina prostog oblika vrijednosti
   
   
   B. Potpun ili razvijen oblik vrijednosti
   
   1. Razvijeni relativni oblik vrijednosti
   2. 2. Posebni oblik ekvivalenta
   3. 3. Nedostatci potpunog ili ...
   
   C. Opæi oblik vrijednosti
   
   1. Izmijenjeni karakter oblika vrijdnosti
   2. Odnos izmedju relativnog oblika vrijednosti i razvitka ekvivalentskog oblika
   3. Prijelaz i opsteg oblika vrijednosti u novcani oblik
      
   
   D. Novèani oblik vrijednosti
           4.  _•  Fetiški karakter robe i njegova tajna
   
   
   
   
2. GLAVA DRUGA - PROCES RAZMJENE
   
   

Prvi odjeljak

Roba i novac

  GLAVA PRVA

1. Dva èinioca robe: upotrebna vrijednost i vrijednost
(supstancija vrijednosti i velièina vrijednosti)

Bogatstvo društava u kojima vlada kapitalistièki naèin proizvodnje ispoljava se kao ogromna zbirka roba¹, a pojedinaèna roba kao njegov osnovni oblik. Zbog toga æe naše istraživanje poèeti analizom robe.
Roba je pre svega spoljašnji predmet, stvar koja svojim svojstvima zadovoljava ljudske potrebe ma koje vrste. Svejedno je kakve su prirode ove potrebe, npr, potièu li iz stomaka ili iz fantazije². Tu se ne postavlja ni pitanje kako stvar zadovoljava potrebu ljudi* da li neposredno, kao sredstvo za život, tj, kao predmet potrošnje, ili posredno, kao sredstvo za proizvodnju.
Svaka korisna stvar, kao železo, hartija itd., može se posmatrati s dve taèke gledišta: po kvalitetu i po kvantitetu. Svaka takva stvar cjelina je mnogih svojstava, te se može iskorištavati s raznih strana. Otkrivati te razne korisne strane, a time i raznolike naèine za upotrebljavanje stvari, istorijski je èin.³ Tako je i sa pronalaženjem društvenih mera za kvantitet korisnih stvari. Razliènost robnih mera po tièe delom iz razlièite prirode predmeta koje treba meriti, a delom iz sporazuma.
Korisnost neke stvari èini tu stvar upotrebnom vrijednošæu⁴. Ali ta korisnost ne lebdi u vazduhu. Uslovljena svojstvima samog robnog tela, ona bez njega ne postoji. Zbog toga je samo robno telo, kao železo, pšenica, dijamant itd., upotrebna vrijednost ili dobro. Ovaj karakter stvari ne zavisi od toga da li prisvajanje njenih upotrebnih svojstava staje èoveka mnogo ili malo rada. Kad posmatramo upotrebne vrijednosti, vazda pretpostavljamo njihovu kvantitativnu odreðenost, kao: tuce èasovnika, aršin platna, tona železa itd.

2. Dvojaki karakter rada

predstavljenog u robama

3. Oblik vrijednosti ili

razmjenska vrijednost

Predmetnost robne vrijednosti razlikuje se od udovice Žurke po tome što se ne zna za šta da se uhvati.[4] ! Upravo suprotno gruboj predmetnosti robnih tela, u predmetnost njihove vrijednosti ne ulazi ni atom prirodne materije. Stoga se neka izdvojena roba može okretati i obrtati do mile volje, kao stvar od vrijednosti ona ostaje neshvatljiva. Ali ako se setimo da je vrijednost roba predmetna samo ukoliko su robe izrazi iste društvene jedinice, ljudskog rada, da je prema tome predmetnost njihove vrijednosti èisto društvena, onda se po sebi razume i to da se ona može ispoljavati samo u društvenom odnosu robe prema robi. I doista smo bili pošli od razmenske vrijednosti, ili odnosa u kome se robe-.razmenjuju, da bismo ušli u trag vrijednosti koja se u njima krije. Sada se moramo vratiti na taj pojavni oblik vrijednosti.

Svako, makar ne znao ništa drugo, zna da robe imaju zajednièki oblik vrijednosti koji je do krajnosti upadljivo suprotan šarenim prirodnim oblicima njihovih upotrebnih vrijednosti — novèani oblik. Ali tu sad treba dati ono što buržoaska ekonomija nije èak ni pokušavala, treba, naime, dokazati kako je postao ovaj novèani oblik, valja, dakle, propratiti razvitak izraza vrijednosti koji se sadrži u odnosu vrijednosti roba poèev od njegovog najprostijeg, najneuglednijeg lika, pa do sjajnog novèanog oblika. A s tim æe ujedno otpasti i zagonetka novca.

Oèevidno je da je najprostiji odnos vrijednosti onaj u kome se neka roba nalazi prema samo jednoj jedinoj robi druge, koje bilo vrste. Zato nam odnos vrijednosti dveju roba pruža najprostiji izraz vrijednosti za neku robu.